Na ovom primjeru možemo vidjeti kako je naš um osjetljiv na zrelost, bas poput našeg tijela. Neke tvari poput alkohola, droge i jakih lijekova koje odrasla osoba može konzumirati, malo dijete ne smije jer nije dovoljno otporno.

Ista je stvar i sa umom djeteta.
Malo dijete nema mogućnost obrane od nasilnih impresija, i ako se dogodi da bude izloženo takvim situacijama, podsvjesni um će doslovno oduzeti svijesti te informacije i spremiti ih u svoja mračna skladista kako svjesni um ne bi doživio živčani slom.

Problem je u tome što je velika većina ljudi u posljednjih nekoliko tisućljeća bivalo izloženo velikoj količini traumatičnih iskustava u djetinjstvu, pa sada imamo generacije ljudi čija je podsvjest glavni generator ponašanja i razmišljanja.

Kada podsvjest spremi neku impresiju, ona ju pretvori u informaciju o kemijskom spoju koji je bio prisutan u tijelu za vrijeme same traume. Kemijski spoj koji se izluči u tijelu kada smo u strahu, uvijek će biti isti kada se uplašimo. To znači da za svaku emociju postoji odgovarajući kemijski spoj u tijelu. Zato možemo prepoznati strah, tugu, ljutnju, frustraciju, bespomoćnost, bezvrijednost i ostale negativne emocije. Ista je stvar i sa pozitivnim emocijama. Sve su to kemijska stanja tijela koja smo zapamtili u našem umu, i ona stanja koja su negativna i neprihvatljiva, pamti podsvjest, dok ova druga pamti svjesni um.
Svjesni um pamti memorije slika, zvukova, radnji, razgovora, kretanja, mirisa i ostalih osjetilnih sadržaja, pamti sve one osjećaje (kemijska stanja tijela) koji su podnošljivi. Zato smo sposobni sjetiti se kako smo se jučer osjećali u određenom momentu. To su sve memorije svjesnog uma.

Podsvjesni um pamti samo traume i to u obliku kemijskih spojeva (osjećaja) kojih nismo svjesni.

Ukoliko smo u djetinjstvu bili često osramoćeni, što je vrlo negativna impresija (nepodobna za prirodan rast djeteta), razvit ćemo naviku zaštite od takvih situacija. To se odvija tako da podsvjest svaki puta kada dođemo u tu situaciju, pošalje u tijelo instrukciju koje kemikalije da luči i kako da se od njih branimo. Takva navika ostaje za čitav život, i njezin karakter ostaje uvijek na nivou djeteta, jer se tada i razvila. Zato će osoba i u svojoj četrdesetoj godini osjetiti snažnu bol i bijes kada god osjeti sramotu na bilo koji način. Osjećaj niže vrijednosti, odbačenosti i tuge previše su bolni za svijest, i iako se radi samo o osjećajima, podsvjest će zaštititi svijest od tih emocija tako da koristi ljutnju, agresiju ili omalovažavanje.

nastavak -->                                  strana   1  2  3  4  5